Monday 29 August 2011

Aljaska


Padme E. se obrela na golemom pregolemom teretnom brodu, negde na Aljasci na vodi a snega nigde i mrak je topao Aljaska je topla. Čelik je sijao u odsustvu drveta a drvo nikome i nije istinski falilo jer sirovo blještavo glatko konstruisano veštačko tehnički obrađeno oličenje izdržljivosti ovde ima vrednost ovde ima prednost nad majkom prirodom i povodom toga se ama baš ništa ne može učiniti to je samo prirodni sled stvari stepen stepenik na putanji razvoja. Straža na brodu pritajeno mrtva jer je poznat stepen očekivanja po pitanju hoda i lokalizovanosti iste. Sve je nekako umrlo iznutra spolja prešlo se na automatsko upravljanje jer čak je i glad bila mrtva sve mrtvo osim ideje ideje o ideji. Ovde je čelik imao glavnu reč, ali fabrički čelik nije mogao ništa protiv čelika u ljudskoj glavi u ljudskoj duši i iz čelično tvrde glave i čelično tvrde duše idu i čelično tvrde namere, te je tako i Padme rešila da nešto sprovede u delo, u pratnji nešto mlađeg Šejmasa A., koji je gotovo niotkuda i iz naizgled neznanog razloga iskrsao kao dobrovoljac. Ovde je tehnički obrađeni čelik imao glavnu reč i prosto je bio ubeđen da samom svojom pojavom može i mora da se nametne kao neoboriva nužnost ali Padme i Šejmas su imali ideju jer sve je inače bilo mrtvo spolja i iznutra sve osim ideje a ideja je uključivala krađu jeste krađu jer se krađi mora i uzvratiti krađom evolucija produkti evolucije su tako izabrali i neke dve nasumične usamljene životinje na visokom nivou misaonih delatnosti tu nisu mogle ama baš ništa do da se tehnički obrađenom čeliku i krađi kao gradivnoj jedinici sveta veka i svih vekova i svih svetih suprotstave upravo krađom.

Drvo. Je ključni pojam ovde. Na ovom pregolemom teretnom brodu bilo ga je mnogo i to ne onakvog kakvim ga je majka priroda sazdala već isto kao i čelik tehnički obrađenog raspolućenog ispoliranog isečenog na fine tamno smeđe komade, takoreći letve, jednake među sobom jednake pred svetom drvenih i nedrvenih materija jednake pred dobro taj entitet je već diskutabilan, no, baš takvo kakvo je, tehnički obrađeno, bilo je potrebno. Padme i Šejmas nisu tačno znali zašto zašto im je bilo potrebno, ona ideja je visila poluopipljiva polupropustljiva u ritama u naznakama ali i rite i nedorečena parčad u sebi nose koren ili makar seme dorečenosti koren i seme koji vuku na spoj pa makar taj koren i to seme bili samo privid. Nužnost hitnja da se skitnja lutanje okonča prekine da se doda lopta da se prisustvo primakne prisustvu bez spoljašnjih uticaja, samo pukim nerafiniranim iskonskim magnetom.

U svakom slučaju, iz stanovitih kontejnera za prenos sirovina izvlačili su letve, Padme i Šejmas, jednu po jednu, bacajući ih preko palube u vodu toliko crnu da nisu ni bili sigurni da li će se pad uopšte okončati no letve su ipak padale i plutale sporo ka neznanom odredištu ili je možda i to bio samo privid. Šta su hteli time ni sami ne znaju možda su u dubinama svog nesvesnog videli zgrade ulice lica koji nestaju pod tlom koje se urušava u vatri u dimu poslednji put držati kornet bez pitanja o smislu i odjednom kraj bez najave bez svesti o kraju sekunde su to ali to ne umanjuje strahotu i znoj. Možda su hteli sve živo da potrpaju u barku velikih razmera možda ne možda da mnogo je tu možda a malo je definitivnosti tek oni su nešto hteli to je izvesnost nešto se pokrenulo iznutra pa spolja nije više bilo tako mrtvo, iako su znali da su na tom brodu bez ičijeg znanja da tu ne smeju da budu te da im sa najvišom sigurnošću sledi fizičko skončavanje ukoliko ih bilo ko tu pronađe kao i to da pojma nisu imali kako će iz broda preko vode dalje da prenesu materijal koji kradu ni gde ni kako ni zašto ništa, da, možda je sve to od početka bilo osuđeno  na propast zašto uopšte i počinjati tako nešto gde je tu smisao pa ipak u čitavoj toj stvari bilo je i naznake nečeg dobrog, šta je to nisu umeli da kažu ali činjenica je činjenica da je tu bilo dva para ruku a ne jedan. Čak je i Aljaska bila topla topla kao naznaka i time im stavila do znanja da podržava delo ili makar naznaku dela kao i Padmeinu nemarnost i činjenicu da se jedino njoj može desiti da na brod usred Aljaske dođe ilegalno golih ruku doslovce sve što je imala sa sobom bilo je ono što je imala na sebi odeću u kojoj se trenutno zatekla a hladnoće nije bilo definisanosti nije bilo okvira nije bilo bio je tu Šejmas koji je ćutke zajedno sa njom izvlačio letve i možda je on znao razlog možda će da ga pita možda i ona sama već zna razlog možda je razlog isti za oboje i jedino što je nedostajalo jeste upravo taj sneg i led izvorna nagonska hladnoća Aljaske da okuje u večnost taj trenutak bez okvira i bez definisanosti i razloga i dela u naznakama ali trenutak je već bio okovan iako oni to nisu znali i samo postojanje tog trenutka je bilo dovoljno da bi se okovao urezao u kolektivni um i ostao tu zanavek bez obzira na razlog bez obzira na ishod. 

Sunday 28 August 2011

Portovanje

Imao sam par ledenih lopatica
I čini mi se da su bile lepe

Baš sam hteo da se podsetim
Ali nisam mogao da se setim

Gde sam je zakopao

Zavlačio sam se po raznim direktorijumima
Našao sam ebook o oralnom seksu
Sakriven u nekom prastarom redundantnom folderu

I pismo Dr. Dreu
Koje nisam mogao da pročitam jer sam zaboravio lozinku

Možda nekada brutforsujem

Našao sam neke raritetne (mada nezanimljive) spotove

Ali nisam mogao da utvrdim

Gde je beše

Moja prva draga

Čekajući

Stigla je ranije,
otvorila prozor da izvetri miris čistoće.
Na drugačijem stočiću stoji drugačija lampa
posteljina podseća na onu kod kuće.

U međuvremenu pročitaće pismo od tetke iz Čikaga.
Kaže da ima revolver: „Šta drugo može
usamljena starija dama, draga?"

Od gradskog smoga magle joj oči. U Čikagu,
mašta,
bili bismo egzotični. Tamo
u najvišoj fioci drže lek za osećaj krivice
i u jeftinim hotelima su sve žene heroine,
a ne preljubnice.

Dobro se odmerila u ogledalu,
od glave do pete. Ne,
nije za zločin iz strasti,
za roman ili veliki ekran:
crvene oči, veš joj je zarozan,
i kroz labavu kožu vide se kosti.
Eh, kad nije na vreme odustala...  
Već dugo je zurila u sopstveni odraz
kada se trošna brava okrenula.

Charles Simić - "Hotel Insomnia"

Sunday 21 August 2011

Hobi

Sonja je divna devojka, omiljena među prijateljima i porodicom. Sonja je svestrana: igra šaha, i ponekad piše pesme. Dobar je student i draga, ne libi se da pomogne drugima.

Sonja
ponekad
u daljinu zuri
dok gleda u osobu preko puta.
Pokušavajući da razume osmeh i pokret,

Sonja
ponekad
zaluta. 

Sonja
se boji da ispod
šara
užasne tajne
kriju leptirice
Sonja
čuje njihove šaptaje
liče na bezbrižne
njene drugarice.

Sonja
za stolarskim strugom
skida
sa krila
prah.

Sonja
stavlja
na svoje lice
umesto osmeha
život leptirice.

Zna se da leptiri jecaju nečujno. Ne dolazi jeftino Sonjin šarm.

Slika preuzeta sa www.travelpod.com



Igra je, igra je!

slika preuzeta sa http://erikras.com