Sunday 10 July 2011

Oni



koliko ih je samo! koliko mnogo! a nemam kome da šapućući izvrištim svoju radost
kao bele kuće u kružnom nizu posleratni proizvod blagostanja teško stečen uništavan hiljadu puta ali vaskrsava uvek
kao lice iz vatre prizvano ugljevljem
oblik duše otelotvoren u ljude
miču se skladno i gipko uz zvuke nepostojeće violine muzika nezemaljske divote čije su deliće zapamtili samo srećnici probudivši se prljavi na neznanom polju bez cipela i bez psa slomljenih gajdi ali ustostručenog duha
samo obrisi bez kontura mekog svetla kao u halogene lampe koje je isijavalo iz neumornih prstiju na nogama prstiju sraslih od plesa
prozirni poput zaljubljene budale besmrtni od sebe samih nastali sa pamćenjem starim koliko i svemir
poljana široka a čista prazna samo jedno tanušno drvo je delilo mene od Njih
samo iz slepe pristojnosti na odstojanju a u meni plač narasta
VODITE VODITE ME ma kud obećavam učiću sve što se naučiti može uzeću panj zapaliću ga i zakopati
znao sam da su me čuli
jer misao putuje u njihove glave brže od materije
okrenuše se zastrašujuće složno kao jedno telo i u trenu kad su me pogledali znao sam
da nam se snage strasti i čežnje podudaraju
ali ne i mesta boravka
stoga se zahvalih i vratih tamo gde pripadam
u zaludne bitke razvezivanja večno nerazvezivih vreća
od toliko jednosmerne ćutnje se ne umire ne
ali GLAD
je strahovita
suzna
nesavladiva
jer ova ovde ljuštura
bolećivo vuče u sebe nazad na tlo
slava rođenju ovde dole jeste slava smrti
gledaj SADA napregni se i pamti svojom kratkoročnom memorijom jer vreme je ravna linija od bezbroj tačaka a za tvog života ide samo napred ne i nazad nema rewind stoga ovaj prizor vidiš prvi i poslednji put i zato GLEDAJ i sećaj se i znaj da prestao si da slaviš sopstvenu smrt onog trena kad si Ih prvi put ugledao i nema puteva naniže već samo naviše

6 comments:

  1. Oi, my burning bush! <3

    Sam moje tačke gledišta, sve bi bilo zanimljivije sa intepunkcijom, mada je kod tebe to "strateško" prelamanje redova toliko dobro da ću možda, posle 2-3 čitanja, promeniti mišljenje. :) Čak i velika slova su na pravim mestima. Ukoliko čitam naglas, dramatičnost je tu, bez ikakvih uputstava i instrukcija. Da nam slem scena nije ovakvo elitističko sranje, odmah bih ti rekla da sa ovim ideš na slem.

    Zaljubljena sam. #nohomo

    ReplyDelete
  2. Od prvog posta se vidi da nismo pogrešili sa dodavanjem trećeg autora, svaka čast! :))
    Čitava pesma (?) me podseća na ples.
    A moram da pitam: znaš li možda zašto pišeš u muškom rodu?

    @Iva, idem u offtopic al' moram upitati: u kom smislu je naša slem scena elitističko sranje? :D
    Da se razumemo, nije da branim, samo nisam upoznata sa stanjem stvari, a zanima me. :)

    ReplyDelete
  3. @Iva: Pa, naravno, sve to dobro ispadne kad JA pišem, ZATO ŠTO SAM VRUĆ! ZATO ŠTO SAM VRUĆ! X-D Hvala ti! :D Šta da ti rečem, iskreno osećanje pomešano sa irskom mistikom... Stvarno, niti brojim stihove, niti pazim na metriku, pustim da osećanje struji, onako potpuno iskreno, pa kako ispadne...
    @Margarita: Divno da ti se sviđa, i da je dobro ispalo što pišemo svi zajedno. :) Eee, ples ovde i jeste bio jedna od inspiracija, tako da mi je još dodatno drago što misliš da na to i liči. :)
    Hmm, znam zašto pišem u muškom rodu, ali mi je trenutno teško da to sročim u reči. ;)

    ReplyDelete
  4. @Margarita, pišem o tome tekst za moj blog, nikako da ga završim, trebalo bi da bude gotov danas ili sutra (što, inače, govorim već par sedmica). Elem, jedna gospođa reče da se naši mladi pesnici dele na "neutešno romantične" i "polnoorganske". Ako odeš na Pesničenje, devedeset posto onoga što ćeš čuti će samo biti potvrda te činjenice. Nema kreativnosti, nema thinking out of the box, na svim takmičenjima pobeđuju isti ljudi, a kad sam htela da se prijavim na jedno poprilično poznato takmičenje, samo za mene su promenili postojeća pravila i diskvalifikovali me...tako, po sopstvenom nahođenju.

    Sad mi pada napamet epohalna ideja: da se svi prijavimo na ovogodišnje izdanje tog takmičenja i vidimo sa kojim razlozima i kako će nas odbiti.

    Ja imam vezu u Petoj gimnaziji, uvek možemo da nađemo autore koji valjaju i napravimo jedno pravo veče slemovanja ili čitanja poezije, da otkida. Bez gorepomenutih kretenčina.

    @Jelena, NARAVNODASIVRUĆ! Imaš stan, ali nemaš ključ. Ja na metriku pazim samo povremeno, ako se uklapa, u par pesama sam je koristila samo zbog debilnosti istih, tj. zvučalo je mnogo debilnije kad je bilo savršeno sa metričke strane (recimo, Hiperbanana: http://wp.me/pnm1V-2f3)...čisto da ispadne motorički i ćaknuto, kao da ga ponavlja malo dete ili osoba zaostala u razvoju.

    I moraćeš da mi pričaš i irskom misticizmu i kako se on povezuje sa plesom. I, kao što rekoh u komentaru na drugu pesmu, sroči te reči, jer izgleda da smo i Margarita i ja podjednako radoznale.

    Kakve eseje ja pišem, džbt!

    ReplyDelete
  5. E da...i koliko vidim, ovde će se kršiti pravila da se piše samo jednom nedeljno...jer je odjednom izletelo toliko inspiracije. :)

    ReplyDelete
  6. Margarita, evo teksta koji sam ti, manje-više obećala:
    http://blog.iva-is.me/2011/07/13/kako-biti-pesnik-u-srbiji-ako-saznate-javite-mi/

    ReplyDelete