Sunday 4 September 2011

velečasni

u nedostatku lica koje sluša
u odsustvu reči koju vredi čuti
uzdigoh njega na visoki sto
vitamin C sa rumom ekvivalent krvi raspetog
i prećutno dadoh na znanje
da nema ruke nema da me vodi
da kažem da
štit je pao
volja se meri promilima tečnija od tečnosti i otiče
Mingus je pišao u krevet kao dete
Spencer Dryden vitlao sekirom
verujem sa zadrškom ali verujem
onda najednom pojavna stvarnost biva izoštrena i oči najzad obaviše svoju funkciju
i videh samo kosti bez krvi i mesa
izbrojih jame na užegloj zameni za lice i
svedoh broj košulja na 3
broj pantalona na 1
broj očiju na 0
zadrhtah bez bega van vidnog polja vid pristojnosti
pred ogledalom
u neznanom hodniku
a u ogledalu
ljudski suvarak mrlja protok i brzina protoka izgaze lako u nedostatku pravca
nedovoljno materijala u sebi da čak ne može
ni da se pretopi u nešto novo sa svrhom
izvodi svako veče
zaludnost u šetnju
najvrednije dostignuće avangarde
jedini verni sagovornik samom sebi
sam sam sam sam
sva sreća pa sa sobom
ponesoh poveći kamen
sopstvenu legiju spasa
rekavši doviđenja
bez glasa
u nepojavnom obliku
i ostah tako
na neodređeno
nećemo se više videti
zabava gotova
oltar uništili mi mi
društvo evoluira dalje i bez tebe
dragi velečasni

3 comments:

  1. Krajnje je autobiografski. Dešava se i to... u nedostatku boljeg izbora. Zapratiš koga možeš. Jer ne znaš za bolje. A onda shvatiš neke stvari, lepo baciš kamen i gotovo.

    ReplyDelete
  2. This comment has been removed by the author.

    ReplyDelete